Željana Zovko

Objavljeno: 9.7.2017.
Vecernji.ba

Bez ustavnih promjena i jednakopravnosti naroda BiH ne može postati članica EU!

U današnjoj BiH stanje je takvo da, od tri naroda, dva imaju komotnu poziciju, Srbi imaju RS, a Bošnjaci su većinski dominantni u FBiH

 

Na marginama ovotjednog zasjedanja Europskog parlamenta u Strasbourgu, gdje su dominirali rasprava o Turskoj, eventualnom preseljenju institucija te svađe koje je sa zastupnicima izazvao predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, otvoreni su razgovori i o BiH te njezinim europskim ambicijama. Potaknuli su ih novinari iz BiH koji su, na poziv zastupnice Željane Zovko, boravili u Strasbourgu.

Među sukreatorima ste rezolucije Europskog parlamenta donesene ovog proljeća, no stajališta Europske komisije u značajnoj mjeri odudaraju od načela navedenih u tom dokumentu. Zašto je tako i je li moguće mijenjati taj odnos?

– Stajališta Europske komisije, rekla bih, predstavljaju stajališta pojedinaca, birokrata koji u okviru Europske unije ne shvaćaju što je to konstitutivnost naroda u BiH ili pak jedna fina ravnoteža koja se poštuje i u samoj Uniji. To nerazumijevanje onda se u slučaju BiH pretače u neke definicije. Tako smo prigodom usvajanja rezolucije imali problem jer su predstavnici Europske komisije smatrali kako se pitanje konstitutivnih naroda ne može uklopiti u acquis. Nije prijeporno da su svi ljudi ravnopravni. To je načelo koje nam je ključno, ali treba biti svjestan i činjenice da je Ustav BiH jedan od aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma i da on nikada nije prihvaćen u Parlamentu. Sam taj Ustav nije moguće jednostavno mijenjati i praviti državu prema pojedinim idejama koje stižu od tih ljudi. Mi očekujemo da se sada stvari ipak vrate u normalno stanje jer su se tri naroda izjasnila da žele živjeti u zajedničkoj državi i da žele graditi europsku državu. U tom je procesu jedan narod bio teško oštećen, a to su Hrvati jer su i sve kasnije odluke bile na njihovu štetu. Poslije je Ustavni sud poništio dio tih odluka koje su bile na štetu Hrvata i po kojima su postali narod drugog reda u FBiH i trećeg reda u RS-u. Neke odluke i procesi unazadili su čak i postignuća Daytonskog mirnovnog sporazuma pa su stvari postavljene čak lošije i od vremena samoga rata. Nažalost, neki birokrati ne mogu razumjeti te finese koje su dovele do mirovnog sporazuma i zaustavljanja rata. Uz jednaka prava svih građana, ključne su vrijednosti, a zastupaju ih europski pučani, moraju se osigurati jedna prava svih naroda, njihova osobnost, država mora biti decentralizirana, federalizirana. Rekla bih da se u BiH sukobe dva koncepta – socijalistički te koncept ujedinjene Europe koju su utemeljili pučani.

 

Svejedno, svi sudionici političkoga procesa i međunarodni sponzori svjesni su da se ovakvo stanje ne može zadržati i da su potrebne izmjene Daytonskog mirovnog sporazuma. U kojem se smjeru treba voditi taj proces?

– U današnjoj BiH stanje je takvo da, od tri naroda, dva imaju komotnu poziciju, Srbi imaju Republiku Srpsku, a Bošnjaci su većinski i dominantni u Federaciji BiH. S te pozicije ne možete utjecati na temeljnu izmjenu Daytonskoga sporazuma. S druge strane, nemamo američku administraciju koja se sprema u ovom trenutku praviti veće iskorake jer svaka veća izmjena Daytonskoga sporazuma značila bi i privolu svih jamaca. Srbija trenutačno ide prema članstvu u EU, otvara poglavlja, pozdravljamo njezinu ulogu u prihvaćanju realnosti. U takvom kontekstu nije realno očekivati raspakiravanje Daytonskoga mirovnog sporazuma. Hrvatska je pak najzainteresiranija spasiti mir i stabilnost spašavajući Hrvate koji su najmanji te, rekla bih, ključni čimbenik stabilnosti BiH. S druge strane, svjedoci smo jačanja utjecaja neeuropskih zemalja na Balkan, prije svega na granice Hrvatske. Samo je pitanje stabilnosti jugoistoka Europe otvoreno posljednjih mjeseci i svjesni su svi kako su potrebne dorade. Za početak je, po mom mišljenju, moguća takva izmjena kako bi sva tri naroda uživala jednaka prava, što je bilo postignuće Daytonskog mirovnog sporazuma.

 

Postoje, međutim, nagovještaju pojedinih europskih administracija da se konstitutivnost naroda i njihova uloga u BiH posve marginalizira. Je li to put koji vodi prema miru, stabilnost i napretku?

– Otkako sam počela mandat kao zastupnica u Europskom parlamentu, zatražila sam da se napravi revizija „naučenih lekcija“, odnosno svih pogrešnih politika koje su vođene u BiH te da se vidi što nije dobro urađeno posljednjih 20 godina. Golemi su iznosi novca potrošeni za administraciju međunarodne zajednice u BiH, a u međuvremenu smo imali puno posve promašenih politika koje su unazadile BiH. Imali smo propast travanjskog paketa 2006. godine kada je BiH ubrzanije išla prema EU od susjeda. Važno je pogledati preporuke Međunarodne krizne skupine (ICG) koja je 2001. predložila uništenje Hercegovačke banke te gašenje Aluminija i da se slamanjem ekonomskog bića Hrvate prisili prilagoditi se danoj situaciji. A nakon više od desetljeća taj isti ICG zaključuje kako BiH ima politička bića i tri formirane zajednice čije posebnosti treba poštovati. BiH se treba graditi na tim temeljima. Danas je, međutim, zemlja posve dezintegrirana i pogrešno bi bilo nastaviti dezintegrirati je eksperimentima stvaranja građanske države. Barryjeva pravila, Petritschevi amandmani doveli su do uspostave dvostruke nelegalne vlade, izbora nelegitimnog člana Predsjedništva BiH.

 

Ustavni sud BiH osporio je odredbe Izbornog zakona koje se tiču legitimnog zastupanja i izbora izaslanika u Dom naroda. Kako Vi gledate na daljnji rasplet s obzirom na to da je sada, čak i unatoč stajalištu Središnjeg izbornog povjerenstva, upitan smisao njihova održavanja?

– Najprije, odluke Ustavnoga suda moraju se poštovati. Samim istekom roka odluke su stavljene izvan snage i to je nešto što BiH mora poštovati. BiH, međutim, nije izoliran slučaj. Primjerice, Italija prilagođava svoj izborni zakon zadanim okolnostima. Niz je zemalja unutar EU koje se pripremaju za izbore sljedeće godine i mijenjaju odredbe.

 

Poznajete raspoloženje u Europskom parlamentu, imate li dojam da su svjesni kako bi BiH mogla skliznuti u anarhiju i bezakonje te destabilizirati regiju?

– Glede BiH imamo dva pristupa problemu. Jedan je da se ekonomskim reformama može promijeniti stanje bez izmjena zakona i Ustava, što u konačnici jedino vodi stabiliziranju zemlje. BiH nije visoko na agendi europskih administracija, a na nama je upozoravati kako treba djelovati, ne čekati rasplet. Najbolja je opomena Mostar koji bez Gradskog vijeća i samo zahvaljujući balansiranju gradonačelnika uspijeva opstati kao normalan grad. No, imati cijelu zemlju za taoca politika, bojim se što bi mogle biti posljedice. Nadam se kako će u tome smislu i predstavnici europskih administracija uvidjeti koliko je to pitanje važno.

Koga vidite kao najveću zapreku?

– Rekla bih da su nam potrebna solomonska rješenja. Mislim da poruka o stvarnoj majci koja se „odrekla“ djeteta kako bi spasila njegov život treba i u ovom slučaju doći do izražaja. Oni koji tvrde da je BiH najviše njihova zemlja trebaju preuzeti odgovornost za sudbinu.

 

Zašto se Europska komisija snažnije ne uključi u posredovanje oko rješavanja prijepora u BiH kao što se, primjerice, uključila oko rješavanja odnosa Srbije i Kosova?

– Dok u BiH nema nestabilnosti, za EU je to unutarnje pitanje. Naša je volja hoćemo li biti članica EU i nas nitko na to ne prisiljava. Imamo Veliku Britaniju koja sada izlazi iz EU zato što su njezini građani glasovali za to. Ne može nitko prisiliti zemlju i dogovarati se oko reformi. Hrvati u BiH zagovaraju najbrži pristup Europskoj uniji i nastoji ih se predstaviti remetilačkim čimbenikom iako traže poštivanje europskih vrijednosti, načela i pravila te istinski žele živjeti u EU. S druge strane, u BiH imate neeuropske politike i utjecaj neeuropskih zemalja koji sve čine kako BiH ne bi išla prema EU. Slično se događalo s Crnom Gorom koju se sprječavalo ući u NATO. Ohrabruje što 80 posto građana BiH želi put prema EU jer i sada nitko ne ide na istok tražiti posao, nego na zapad – u Europu.

 

Koliko je Vašim kolegama u EP poznato da u BiH postoje protivnici europskih integracija?

– Upravo zbog toga postoji još snažnije izraženo raspoloženje da se BiH pomogne, čak i unatoč zamoru s proširenjem. Oni su svjesni da postoji opasnost od produbljivanja krize upravo od neeuropskih utjecaja.

 

U BiH se očekuje da će zemlja sljedeće godine dobiti kandidacijski status za EU. Što to znači za njezinu budućnost i uređenje unutarnjih odnosa?

– Približavanje članstvu EU ima višestruke koristi, od rješavanja unutarnjih prijepora, do mogućnosti korištenja fondova, što je velika prigoda za mlade ljude. Ali taj događaj može značiti i – ništa. Imamo slučaj Turske koja je zemlja kandidatkinja drugi niz godina, no zbog jednoga čovjeka, njegova diktatorskog odnosa i sustava koji progoni medije i civilno društvo stvari ne napreduju. Imamo i slučaj Makedonije koja više godina ima problema sa sljedećim korakom. Hoću reći kako taj korak može značiti sve i ništa. Sve ovisi o političarima u BiH.

 

Je li ubrzan put prema EU uvjet za rješenje krupnih političkih pitanja ili je pak obrnuta situacija?

– Po mom mišljenju, bez riješenih političkih pitanja nema europskog puta BiH. Kad-tad ćemo se suočiti sa zidom, kao što je rješenje unutarnjih političkih pitanja i ne ćemo ući u EU dok se to ne dogodi – uredi unutarnju institucionalnu arhitekturu i odnose sva tri naroda.

 

Donesena je odluka da se Mostar kandidira za europsku prijestolnicu kulture. Što bi za sam Mostar, u kojemu ste rođeni, značio pozitivan ishod?

– Puno. Mostar je sam po sebi prepoznat kao svjetski simbol. Njegovo uvrštenje na listu svjetske kulturne baštine kao simbola mira bila je iznimno važna odluka. Mostar je sa Statutom zakovan, a država prema njemu ima maćehinski odnos. No, unatoč svemu, građani opstaju i pokazuju svoju rezistentnost na pritiske. Taj je grad – grad otpora svega što ide protiv njega. Svim silama ću se boriti da taj grad, koji je moj rodni grad, postane europske prijestolnica kulture. Sačuvati jedan višenacionalni grad sa svim pogrešnim politikama, pokazuje da taj grad zaslužuje biti simbol kao europski grad kulture.

 

Zoran Krešić

 

Izvor:

Vecernji.ba

Copyright © Željana Zovko 2017. Sva prava pridržana.