Željana Zovko

Objavljeno: 7.7.2017.
Hms.ba

ZOVKO: Bez osiguranja jednakih prava za sva tri naroda, BiH neće postati članicom EU

BiH ima tri politička bića i tri formirane zajednice čije posebnosti treba poštivati. BiH se treba graditi na tim temeljima. Danas je međutim zemlja posve dezintegrirana i pogrešno bi bilo nastaviti dezintegrirati je s eksperimentima stvaranja građanske države, izjavila je zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko, odgovarajući na pitanja novinarima iz BiH koje je ugostila u svom uredu u Strasbourgu, među kojima i glavnog urednika Hrvatskog Medijskog Servisa Milana Šutala.

Jedna ste od sukreatora Rezolucije Europskog parlamenta donesene ovoga proljeća, no stajališta Europske komisije u značajnoj mjeri odudaraju od načela navedenih u ovome dokumentu. Zašto je to tako i je li moguće mijenjati taj odnos?

-Stajališta Europska komisije, rekla bih, predstavljaju stajališta pojedinaca, birokrata koji u okviru Europske unije ne shvaćaju što je to konstitutivnost naroda u BiH ili pak jedan fini balans koji se poštuje i u samoj EU. To nerazumijevanje se onda u slučaju BiH pretače u neke definicije. Tako smo prigodom usvajanja rezolucije imali problem jer su predstavnici Europske komisije smatrali da se pitanje konstitutivnih naroda ne može uklopiti u acquis. Nije prijeporno da su svi ljudi ravnopravni. To je načelo koje nam je ključno, ali treba biti svjestan i činjenice da je Ustav BiH jedan od aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma i da on nikada nije prihvaćen u parlamentu. Sam taj Ustav nije moguće jednostavno mijenjati i praviti državu prema pojedinim idejama koje stižu od tih ljudi. Mi očekujemo da se sada stvari, ipak, vrate u normalnost jer su se tri narod izjasnila da žele živjeti u zajedničkoj državi i da žeele graditi europsku državu. U tome procesu jedan je narod bio teško oštećen, a to su Hrvati jer su i svi kasnije odluke bile na njihovu štetu. Kasnije je Ustavni sud poništio dio tih odluka koje su bile na štetu Hrvata i po kojima su postali narod drugoga reda u FBiH i trećeg reda u RS-u. Neke odluke i procesi su unazadili čak i postignuća Daytonskog mirovnog sporazuma, pa su stvari postavilljene čak lošije i od vremena samoga rata. Nažalost neki birokrati ne mogu razumijeti te finese koje su dovele do mirovnog sporazuma i zaustavljanja rata. Uz jednaka prava svih građana, ključne su vrijednosti, a zastupaju ih europski pučani, moraju se osigurati jednaka prava i svih naroda, njihova osobnost, da država mora biti decentralizirana, federalizirana. Rekla bih da se u BiH sukobe dva koncepta – socijalistički te koncepta ujedinjene Europe koju su utemeljili pučani.

Svejedno, svi sudionici političkoga procesa i međunarodni sponzori svjesni su da se ovakvo stanje ne može zadržati i da su potrebe izmjena Daytonskog mirovnog sporazuma. U kojem pravcu se treba voditi taj proces?

-U današnjoj BiH stanje je takvo da od tri naroda, dva imaju komotnu poziciju, Srbi imaju Republiku Srpsku, dok su Bošnjaci većinski i dominantni u Federaciji BiH. S te pozicije ne možete utjecati na temeljnu izmjenu Daytonskog sporazuma. S druge strane nemamo američku administraciju koja se spremna u ovome trenutku praviti veće iskorake, jer svaka veća izmjena Daytonskog sporazuma značila bi i privolu svih jamaca. Srbija trenutačno ide prema članstvu u EU, otvara poglavlja, pozdravljamo njezinu ulogu u prihvaćanju realnosti. U takvom kontekstu nije realno očekivati raspakiranje Daytonskog mirovnog sporazuma. Hrvatska je, pak, najzainteresiranija da spasi mir i stabilnost spašavjući Hrvate koji su najmanji, te, rekla bih, ključni čimbenik stabilnosti BiH. S druge strane svjedoci smo jačanja utjecaja neeuropskih zemalja na Balkanu, prije svega na granicama Hrvatske. Samo pitanje stabilnosti jugoistoka Europe je otvoreno posljednjih mjeseci i svjesni su svi da su potrebne dorade. Za početak je po meni moguća takva izmjena kako bi sva tri naroda uživala jednaka prava što je bilo postignuće Daytonskog mirovnog sporazuma.

Postoje, međutim, nagovještaji pojedinih europskih administracija da se konstitutivnost naroda i njihova uloga u BiH posve marginalizira. Je li to put koji vodi k miru, stabilnosti i napretku?

-Otkako sam počela mandat kao zastupnica u Europskom parlamentu, zatražila sam da se napravi revizija ‘naučenih lekcija’, odnosno svih pogrešnih politika koje su provođene u BiH i da se vidi što nije dobro urađeno posljednjih 20 godina. Golemi su novci potrošeni za administraciju međunarodne zajednice u BiH, a u međuvremenu smo imali puno posve promašenih politika koje su unazadile BiH. Imali smo propast travanjskog paketa 2006. godine kada je BiH ubrzanije išla prema EU od susjeda. Važno je pogledati preporuke Međunarodne krizne skupine (ICG) koja je 2001. predložila uništenje Hercegovačke banke, te gašenje Aluminija, i da se slamanjem ekonomskog bića Hrvati prisile da se prilagode datoj situaciji. A nakon više od detljeća taj isti ICG zaključuje kako BiH ima tri politička bića i tri formirane zajednice čije posebnosti treba poštivati. BiH se treba graditi na tim temeljima. Danas je, međutim, zemlja posve dezintegrirana i pogrešno bi bilo nastaviti dezintegrirati je s eksperimentima stvaranja građanske države. Barryeva pravila, Petritschevi amandmani su doveli do uspostave dvostruke nelegalne vlade, izbora nelegitimnog člana Predsjedništva BiH.

Ustavni sud BiH je osporio odredbe Izbornog zakona koje se tiču legitimnog zastupanja i izbora izaslasnika u Dom naroda. Kako vi gledate na dalji rasplet budući je sada, čak i unatoč stajalištu Središnjeg izbornog povjerenstva, upitan smisao njihova održavanja?

-Najprije odluke Ustavnoga suda moraju se ispoštovati. Samim istekom roka odluke su stavljene izvan snage i to je nešto što BiH mora poštovati. BiH, međutim, nije izoliran slučaj. Primjerice Italija prilagođava svoj izborni zakon zadatim okolnostima. Niz je zemalja unutar EU koje se pripremaju za izbore sljedeće godine i mijenjenju odredbe.

Poznajete raspoloženje u Europskom parlamentu i imate li dojam da su svjesni kako bi BiH mogla skliznuti u anarhiju i bezakonje te destabilizirati regiju?

-Oko BiH imamo dva pristupa problemu. Jedno je da se ekonomskim reformama može promijeniti stanje, bez izmjena zakona i ustava, što u konačnici jedino vodi stabiliziranju zemlje. BiH nije visoko na agendi europskih administracija, a na nama je da upozoravamo kako treba djelovati, ne čekati rasplet. Najbolja je opomena Mostar koji bez Gradskog vijeća i samo zahvaljujući balansiranju gradonačelnika uspjeva opstati kao normalan grad. No, imati cijelu zemlju taocem politika, bojim se što bi mogle biti posljedice. Nadam se da će u tome smislu i predstavnici europskih administracija uvidjeti koliko je ovo pitanje važno.

Koga vidite kao najveću zapreku?

-Rekla bih da su nam potrebna solomonska rješenja. Mislim da poruka o stvarnoj majci koja se ‘odrekla’ djeteta da bi spasila njegov život treba i u ovome slučaju doći do izražaja. Oni koji tvrde da je BiH najviše njihova zemlja trebaju preuzeti odgovornost za njezinu sudbinu.

Zašto se Europska komisija snažnije ne uključi u posredovanje oko rješavanja prijepora u BiH kao što se primjerice uključila oko rješavanja odnosa Srbije i Kosova?

-Dok u BiH nema nestabilnosti, za EU je to unutarnje pitanje. Naša je volja hoćemo li biti član EU i nas nitko na to ne prisiljava. Imamo Veliku Britaniju koja sada izlazi iz EU zato što su njezini građani glasovali za to. Ne može nitko prisliti zemlju da se dogovora oko reformi. Hrvati u BiH zagovaraju najbrži pristup Europskoj uniji i nastoji ih se predstaviti remetilačkim faktorom, iako traže poštivanje europskih vrijednosti, načela i pravila te isłtinski žele živjeti u EU. S druge strane u BiH imate neeuropske politike i utjecaj neeuropskih zemalja koji sve čine da BiH ne ide prema EU. Slično se događalo s Crnom Gorom koju se spriječavalo da uđe u NATO. Ohrabruje da 80 posto građana BiH želi put prema EU jer i sada nitko ne ide na istok tražiti posao, nego na zapad – u Europu.

Koliko je vašim kolegama u EP poznato da u BiH postoje protivnici europskih integracija?

-Upravo zbog toga postoji još snažnije izraženo raspoloženje da se BiH pomogne čak i unatoč zamoru s proširenjem. Oni su svjesni da postoji opasnost od produbljivanja krize upravo od neeuropskih utjecaja.

U BiH se očekuje da zemlja sljedeće godine dobiti kandidacijski status s EU. Što to znači za njezinu budućnost i uređenje unutarnjih odnosa?

-Približavanje članstvu EU ima višestruke koristi, od rješavanja unutarnjih prijepora do mogućnosti korištenja fondova što je velika prigoda za mlade ljude. Ali taj događaj može značiti i ništa. Imamo slučaj Turske koja je zemlja kandidatkinja dugi niz godina, no zbog jednoga čovjeka, njegovog diktatorskog odnosa i sustava koji progoni medije i civilno društvo stvari ne napreduju. Imamo i slučaj Makedonije koja više godina ima problema sa sljedećim korakom. Hoću reći da taj korak može značiti sve i ništa. Sve ovisi od političara u BiH.

Je li ubrzan put prema EU uvjet za rješenje krupnih političkih pitanja ili je pak obrnuta situacija?

-Po meni, bez rješenih političkih pitanja nema europskog puta BiH. Kad tad ćemo se suočiti sa zidom kao što je rješenje unutarnjih političkih pitanja i nećemo ući u EU dok se to ne dogodi – uredi unutarnja institucionalna arhitektura i odnosi sva tri naroda.

Donesena je odluka da se Mostar kandidira za europsku prijestolnicu kulture. Što bi za sam Mostar, u kojemu ste rođeni, značio pozitivan ishod?

-Puno. Mostar je sam po sebi prepoznat kao svjetski simbol. Njegovo uvrštenje na listu svjetske kulturne baštine kao simbola mira bila je iznimno važna odluka. Mostar je sa Statutom zakovan, a država prema njemu ima maćehinski odnos. No, unatoč svemu građani opstaju i pokazuju svoju rezistentnost na pritiske. Taj je grad – grad otpora svega što ide protiv njega. Sa svim silama ću se boriti da taj grad, koji je moj rodni grad, postane europska prijestolnica kulture. Sačuvati jedan višenacionalni grad sa svim pogrešnim politikama, pokazuje da taj grad zaslužuje biti simbol kao europski grad kulture. /HMS/

Izvor:

Hms.ba

Copyright © Željana Zovko 2017. Sva prava pridržana.