Znate ono kada nešto gledate samo na televiziji, pitate se kako je to u stvarnosti, a onda se uistinu nađete na tom mjestu. To se zaista dogodilo meni, Ivanu Barbariću iz Mostara, kada sam dobio poziv i priliku stažirati mjesec dana u uredu hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Željane Zovko.
Prije odlaska, naravno, imate određena očekivanja, pitanja kako će to sve biti, kako ćete se snaći i što se u stvari događa u toj velebnoj zgradi u centru Europe. Iskren da budem, uvažavajući važnost i ozbiljnost same institucije, moja predodžba o radu u Europskom parlamentu je bila vjerojatno kao i kod većine ljudi s naših prostora. Tu se radi jako malo ili ništa, a „beru“ dobre plaće. Unatoč tomu, želje i ambicije su bile naučiti što više, vidjeti kako sve funkcionira, upoznati ljude i okušati sebe u svijetu zvanom politika, „promijeniti svijet“.
A onda, slijedi buđenje. Dolazak, prvi dan u Europski parlament, sve vam je novo, upoznavanje s kolegama u uredu i prvi sastanak sa zastupnicom. Iz njenih riječi u našemu uvodnom razgovoru shvatio sam da ona moja predodžba o tome da se u Parlamentu ne radi baš puno i nije točna. To ćete i sami shvatiti čitajući daljnji dio ovog teksta. Izuzetna odgovornost prema poslu i onima koje predstavlja, jasna vizija što želi napraviti i što želi od svojih suradnika mi se urezala od prvog dana staža. Avantura može početi.
Kako u stvari izgleda radni dan u Europskom parlamentu?
Dolazak u zgradu Parlamenta i svaki, ali svaki dan za stažiste ista procedura – prolazak kroz kontrolu kao da ste na aerodromu. Ako ništa ne „svira“, prolaziš. Svaki tjedan je unaprijed isplaniran s rasporedom obveza tvoga zastupnika. Sjednice parlamentarnih odbora, političkih grupa, satnica je ispunjena svaki dan. Ovisno gdje si delegiran, pratiš odbore, radne grupe i nakon toga napraviš bilješke koje u izvješću prezentiraš zastupnici. Ja sam pratio Odbor za vanjske poslove, koji je dosta zanimljiv jer Europski parlament i Europska unija surađuju gotovo s cijelim svijetom na raznim područjima i projektima. Većinom su to kod mene bili projekti vezani za Južnu Ameriku, ali i situaciju na Zapadnom Balkanu. Zgrada Parlamenta je kao jedan mali grad za sebe, ima apsolutno sve što ti treba, od frizerskog salona, teretane, restorana, trgovine, kafića, banke, bolnice…. U tih mjesec dana ne stigneš sve ni obići. Vremena za gubljenje nema. Osim toga, svaki mjesec Parlament se seli u Strasbourg na 4 dana gdje se na plenarnoj sjednici glasuje o točkama, amandmanima, izvješćima, predloženim uredbama i zakonima za taj mjesec. Svaku točku za plenarnu sjednicu u Strasbourgu, koja ponekad ima i nekoliko stotina stranica, treba pročitati i sažeti u jednu do dvije stranice. Drugim riječima, kompletno sve pripremiti prije polaska u Strasbourg. Naravno sve se radi timski, ali je brzina, analitika i promišljanje jako bitni. Radno vrijeme službeno je od 9 do 18, mada rijetko kada završite do 18 h, tako da vam je radno vrijeme praktički dok ne završite. Iako naporan, posao je jako dinamičan. Veliko je bogatstvo i iskustvo raditi na toliko različitih tema, na takvoj razini jer ste involvirani u svako područje ljudske djelatnosti i cijeli zakonodavni okvir EU-a. Svakodnevna trka po zgradi i stizanje termina postane vam svakodnevnica. Ne moram naglašavati da je poznavanje stranih jezika jako važno, engleski, francuski, prvenstveno, a sve ostalo je bonus koji vam dodatno olakšava komunikaciju i rad.
No, naravno nije sve samo posao. U Bruxellesu se ima puno toga za vidjeti, predivnih mjesta i znamenitosti, poput Atomiuma ili središnjeg trga, Grand placa. S obzirom na odličnu prometnu povezanost i geografsku poziciju Bruxellesa, vikednima stignete i otputovati. Iskoristio sam priliku i posjetio nekoliko gradova, Brugge, Gent, Amsterdam i naravno Strasbourg. Druženje s ostalim stažistima i asistentima zaista je neponovljivo iskustvo. Posebnost je poznati Plux, trg ispred Parlamenta gdje svaki četvrtak poslije posla skoro svi asistenti i stažisti ostaju na druženju i do kasnih noćnih sati.
Bruxelles je poznat po jako puno različitih vrsta piva, oko 1600 vrsta registriranih piva u cijeloj Belgiji, pubovima i naravno čokoladi. Život u Bruxellesu nije jeftin, posebice su izražene visoke cijene najma stanova, naravno ovisno o kvartu u kojem živite. Moj kvart se zvao Place Gutenberg, lijep kvart svega 10-ak minuta pješice udaljen od zgrade Europskog parlamenta što je uistinu odlično. Bi li se mogao zamisliti u Bruxellesu na duže vrijeme? Izvjesno vrijeme da, cijeli život vjerojatno ne. Najviše nedostaje ono na što smo mi s Meditarana naviknuti, a to su hrana i sunce. Za mene je hrana u Bruxellesu nekako kao umjetna, nema onaj naš domaći štih i okus, iako sam bio u nekoliko odličnih restorana i u Bruxellesu pojeo najbolji odrezak do sada. Naravno, sve ima svoje prednosti i mane, ne možeš imati baš sve.
I onda, baš kad se navikneš na život, ljude i uhodaš u posao, mjesec dana brzo prođe i spremaš se za povratak u domovinu. Na kraju, najvažnije i najveće bogatstvo koje dobijete su ljudi koje upoznate. Imao sam priliku upoznati i razgovarati i s ostalim europskim zastupnicima iz naše delegacije, ali i upoznati puno mladih ambicioznih i uspješnih ljudi, asistenata i stažista s kojima se družite i sklapate prijateljstva. To je jedna posebnost koja vam se nikakvim novcima niti karijernim levelom ne može platiti. To u stvari i jest mjesto novih izazova, prijateljstava pa i ljubavi, svega onoga što život čini zanimljivim.
Ako se sada prisjetite početka ovog kratkog opisa moga iskustva, siguran sam primijetit ćete, i bez da to kažem, da je percepcija prije mog dolaska u Europski parlament bila blago rečeno drugačija od stvarne. Tu se jako puno radi, ali i nauči, pogotovo u našoj delegaciji gdje ima puno osjetljivih tema s obzirom na područje i zemlju iz koje dolazimo, te samu činjenicu da je Hrvatska članica Europske unije svega nekoliko godina. Potrebno je jako puno rada, proaktivnosti, mudrosti kako bi se situacija npr. u Bosni i Hercegovini prezentirala na pravi način i kako bi joj se pomoglo, između ostalog, na njezinom europskom putu. Mogu reći da je zaista bila čast i zadovoljstvo biti dio ovakve institucije, sudjelovati i doprinijeti, pa makar i samo na mjesec dana. Svatko tko dobije takvu priliku, ako pita mene za savjet, prihvatiti bez razmišljanja.
Raditi sa zastupnicom Željanom Zovko i njezinim timom je bila posebna privilegija i veliko iskustvo. Posebna zahvala svima njima od kojih sam jako puno naučio. To su, sa sigurnošću to mogu reći, danas moji prijatelji za cijeli život.
Završio bih jednom porukom svim mladim ljudima koji traže priliku, suoče se s preprekama, osjete se demotivirano:
„Zakorači korak DALJE, istraži NEISTRAŽENO, razmišljaj izvan KUTIJE, kreni k NEDOSTIŽNOM, završi NEDOVRŠENO, razumi NERAZUMLJIVO, i uradi NEMOGUĆE, jer sigurno je istina da sve možemo i da je sve MOGUĆE.“
Ivan Barbarić