Željana Zovko

Objavljeno: 26.4.2021.
Brussels Morning

[Brussels Morning] Kako političari utječu na izbor predstavnika u institucijama vlasti na Balkanu?

Aktualno pitanje koje potresa kosovsku političku scenu iako je prošlo više od mjesec dana od parlamentarnih izbora jest sljedeće: Može li Adrijana Hodžić iz građanske inicijative „Ujedinjena zajednica“ osvojiti mandat u Skupštini Kosova koji je zagarantiran za bošnjačku zajednicu, ukoliko je većinu glasova dobila iz općina sa srpskom većinom? Ipak, čini se kako je Vrhovni sud Kosova zatvorio ovo pitanje jednom zauvijek kada je nedavno donio konačnu odluku kojom je dao kristalno jasan odgovor: ”Ne može”.

Izvanredni parlamentarni izbori na Kosovu održani su u nedjelju 14. veljače 2021. Predstavnici tradicionalnih bošnjačkih i romskih zajednica na Kosovu podnijeli su žalbu na konačne rezultate zbog uvjerenja da je Srpska lista, stranka kosovskih Srba koju podržava Beograd, izmanipulirala izborne rezultate u mjestima rezerviranim za ove zajednice kako bi povećala svoju moć i utjecaj u kosovskom parlamentu.

Drugim riječima, putem svog biračkog tijela Srpska lista pokušava izvršiti utjecaj i staviti pod kontrolu neke od manjinskih zajednica na Kosovu. Tu se može primijetiti sličnost sa situacijom u BiH gdje većinsko stanovništvo, odnosno Bošnjaci, biraju i hrvatskog člana Predsjedništva te tako povećavaju svoju moć i utjecaj.

Izborno vijeće Kosova utvrdilo je da su pobjednički bošnjački i romski predstavnici dobili većinu glasova iz srpskih sredina, a ne iz vlastitih zajednica. Stranke su dobile više glasova u općinama sa srpskom većinom nego u općinama u kojima uglavnom žive Bošnjaci i Romi, što je izazvalo navode da je to shema koju je stvorila stranka kosovskih Srba. Potom je Vrhovni sud Kosova potvrdio ono što je Izborno vijeće utvrdilo, a to je da su glasovi koje je dobila Adrijana Hodžić u disproporciji s brojem stanovnika bošnjačke zajednice.

Takvi glasovi bivaju nevažeći zbog činjenice da se radi o nedemokratskom standardu, da glasovima birača jedne zajednice budu osigurana prava predstavnika drugih zajednica, te kao takvi ne mogu biti objektivna veza između glasača i subjekta za kojeg se glasa. U ovom slučaju Adrijana Hodžić dobila je većinu glasova od srpske zajednice što predstavlja devijaciju volje glasača bošnjačke zajednice, što u suštini znači miniranje izbornog procesa i njegovog integriteta.

Pokušaj stvaranja takve prakse da se masovnim glasanjem jedne zajednice glasa za neku drugu, predstavlja rizik koji onemogućuje objektivno pravo predstavljanja. Dakle, nije dovoljno samo izjašnjenje, odnosno izjava osobe koja zastupa određenu zajednicu, već mora postojati i objektivna veza između izjašnjenja i njegove etničke pripadnosti, jezične, vjerske ili nacionalne.

To je i potvrdio Vrhovni sud Kosova koji smatra da samo izjašnjenje osobe za kandidata jednog političkog subjekta nije dovoljno za validaciju kandidata koji se natječe za rezervirana mjesta. Ukoliko isti nije u objektivnoj vezi sa zajednicom u etničkom smislu ne može ispunjavati uvjete kandidiranja i predstavljati zajednicu s rezerviranim mjestima. U protivnom, došlo bi do deformacije učinkovitog zastupanja zajednica. Stoga, svaka zajednica koja ima više svojih glasača u odnosu na druge može iskoristiti takav način biranja i potom diktirati ponašanje predstavnika koji su osvojili mjesta glasovima pripadnika drugih zajednica.

Doduše, u Bosni i Hercegovini se to događa već godinama sa slučajem Komšić koji je već bio član Predsjedništva BiH u dva mandata, od 2006. do 2014. godine. Potom je 2018. treći put postao hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, no kao i prethodna dva puta, izabran je dominantno bošnjačkim glasovima, dok je na prostorima gdje pretežito žive Hrvati dobio zanemariv broj glasova. Ovaj slučaj nam pokazuje kako se ignorira politička volja hrvatskog naroda i grubo im se nameće Željko Komšić, kojeg se iz tog razloga smatra nelegalnim i nelegitimnim predstavnikom. Uporišta za to možemo i vidjeti u tome što Izborni zakon nije izmijenjen, kao i u neusklađenosti Izbornog zakona s Ustavom, što je potvrdio i Ustavni sud.

Naime, Izborni zakon po kome je izabran Komšić je osporen od strane Ustavnog suda, koji je u presudi naglasio kako je krovno načelo Ustava konstitutivnost naroda. Ovo jasno pokazuje da je izbor gospodina Komšića jedan politički projekt, a nije nikakav slučajni incident koji se može opravdati zakonom. Želim podsjetiti kako sadašnji Ustav BiH ne poznaje kategoriju “predstavnika građana” u Predsjedništvu BiH, što zagovornici unitarne ideje iz Sarajeva sustavno pokušavaju plasirati u javnost. Mi danas imamo u Predsjedništvu BiH tri člana i oni su predstavnici tri konstitutivna naroda. O predstavniku građana u Predsjedništvu BiH, što je kategorija koja je u potpunoj koliziji s krovnim načelom konstitutivnosti naroda, možemo govoriti tek ukoliko dođe do promjene Ustava BiH.

Dakle, predstavljanje je uvijek vezano s legitimitetom, a legitimitet daju oni koji biraju svog predstavnika. Hrvati su svog predstavnika izabrali, međutim, političke elite bošnjačkog konstitutivnog naroda spriječile su taj izbor nametanjem svoje volje. Izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izazvao je veliko nezadovoljstvo među Hrvatima u toj zemlji, ali i u Hrvatskoj.

Komšić je izabran glasovima koji su stigli u najvećoj mjeri iz Sarajeva, Bihaća i Podrinja, dijelova zemlje u kojima živi vrlo malo ili nimalo Hrvata, iz tog razloga se na njega gleda kao na nelegitimnog predstavnika Hrvata u BiH. Stoga ne čudi strah da bi u takvom razvoju stvari Bošnjaci, kao najbrojniji narod, preuzeli potpunu političku kontrolu nad zemljom dok bi se Hrvati i Srbi sveli na manjine, velike, ali ipak manjine.

Naposljetku želim naglasiti kako je izborom gospodina Komšića BiH zapravo oslabljena, a međunacionalno povjerenje dodatno uzdrmano. BiH bi trebala, kao i Kosovo, štititi prava svih zajednica no, pitanje je kada će se to zapravo i učiniti.

Copyright © Željana Zovko 2021. Sva prava pridržana.