Željana Zovko

Objavljeno: 10.1.2022.
Glas Slavonije

[Glas Slavonije] Zovko: Ostvarili smo glavne vanjskopolitičke ciljeve

O obilježavanju 30 godina međunarodnog priznanja Republike Hrvatske razgovarali smo sa Željanom Zovko, zastupnicom (HDZ/EPP) u Europskom parlamentu.
Što za Vas znači datum 15. siječnja, kad je Hrvatska priznata kao samostalna i neovisna država?

– Taj datum je za mene označio potvrdu slobode i priznanje višestoljetnih težnji i borbe hrvatskog naroda za neovisnu i samostalnu državu. Čin priznanja 12 država tadašnje Europske zajednice bio je ključan “vjetar u leđa” i prekretnica u našoj obrani od agresije i očuvanju stečene neovisnosti. Tu najviše možemo zahvaliti viziji i vodstvu prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, koji je neumorno radio na stvaranju međunarodnog legitimiteta Republike Hrvatske. Iako su nas ranije priznali Island i Sveta Stolica, zajedničko priznanje zemalja Europske zajednice ima za mene poseban značaj jer je to bila snažna poruka i poticaj Hrvatskoj da njezina budućnost leži u ujedinjenoj i demokratskoj Europi kojoj je oduvijek težila i kojoj pripada. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i potpredsjednica Odbora za vanjske poslove, s ponosom mogu reći da su naše težnje potpuno ostvarene. Hrvatska danas ima međunarodni ugled i ravnopravna je članica Europske unije, a tadašnje priznanje bilo je prvi korak prema tome.

Što je bilo ključno tih siječanjskih dana kad se odlučivalo o priznavanju Hrvatske, čija je uloga u priznavanju RH bila presudna, EU-a, Vatikana, Njemačke…, tadašnje hrvatske diplomacije?

– U to vrijeme bilo je iznimno važno uvjeriti međunarodnu zajednicu da je Republika Hrvatska država koja se brani od agresije i da je trećina našeg državnog teritorija okupirana. Mnoge europske zemlje aktivno su se zalagale za unutarnje rješenje unutarnjih problema u bivšoj Jugoslaviji koje bi omogućilo neki oblik opstanka države koju više nitko zapravo nije želio. U senzibiliziranju toga bila je neizostavna podrška pape Ivana Pavla II., koji je oduvijek bio veliki prijatelj i pastir hrvatskog naroda. Već u listopadu 1991. godine Sveta Stolica objavila je da potpuno podržava težnje Hrvatske za međunarodnim priznanjem. S druge strane, Njemačka i njezin ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher odigrali su značajnu ulogu u osvješćivanju hrvatskih težnji na europskoj razini, u čemu su ranije često bili usamljeni. Kada je svima postalo jasno da je Jugoslavija postala produžena ruka Miloševićeve velikosrpske politike, međunarodna zajednica konačno je odustala od nametnutog i neutemeljenog koncepta “građanskog rata” i priznala pravo Hrvatskoj na suverenost i neovisnost, a time i na obranu svog teritorija. Njemački veleposlanik Ingo Walter svojevremeno je pisao u Washington Postu da je Njemačka gurala priznanje država bivše Jugoslavije kao pravni mehanizam kontrole sukoba, odnosno za Njemačku skupog priljeva izbjeglica koji su očekivali znajući Miloševićeve planove etničkog čišćenja na teritoriju velike Srbije.

S vremenskim odmakom od 30 godina, uzimajući sve u obzir, kakva bi bila ocjena doprinosa dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika?

– Predsjednik Tuđman oduvijek je imao viziju Hrvatske kao povijesnog, kulturnog i političkog dijela Europe. To je bila njegova nit vodilja u razvoju demokracije te ostvarivanju višestoljetnog sna hrvatskog naroda o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Predvodio je Hrvatsku na njezinu putu prema samostalnosti te je zajedno s mladom hrvatskom diplomacijom postigao velike uspjehe s obzirom na tadašnju zahtjevnu političku situaciju u Europi, ali i u svijetu. Trebamo se podsjetiti koliko je međunarodna zajednica nevoljko prihvaćala promjene i nove države na tlu Europe i koliko je zahtjevno bilo približiti hrvatske težnje međunarodnoj javnosti. Njegova uloga u stvaranju međunarodno priznate Hrvatske je neupitna, pod njegovim vodstvom ostvarili smo stoljetni san i on je bez sumnje ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog naroda.

U razdoblju nakon priznanja i poslije ulaska u UN, pobjede u Domovinskom ratu, krenuli smo prema ulasku u NATO savez i na kraju u članstvo u EU-u. Uz sve probleme koje sada imamo (pandemija, koronakriza, obnova od potrese…), kakav bi bio zaključak, jesmo li ostvarili glavninu državnih težnji i kakva nas budućnost čeka? Tuđman je rekao: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!”

– Republika Hrvatska posljednjih se godina međunarodno politički afirmirala kao članica Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza. Danas je poštovan i relevantan partner u brojnim svjetskim i regionalnim organizacijama, inicijativama i procesima. Od osamostaljenja, ostvarili smo naše glavne vanjskopolitičke ciljeve. Zahvaljujući radu vlade Andreja Plenkovića, koji nas je značajno pozicionirao na međunarodnoj sceni, uskoro ćemo pristupiti šengenskom prostoru i europodručju. Hrvatska je vodeća zemlja u susjedstvu, preuzela je odgovornost za vanjske granice EU-a i glavni je zagovornik europske perspektive zapadnog Balkana koja je postala prvenstveno sigurnosno pitanje.

Unatoč nezapamćenim potresima i pandemiji koronavirusa, ispred Hrvatske je svijetla budućnost. Zahvaljujući odlično pripremljenom Nacionalnom planu za oporavak i otpornost, dobili smo povijesna sredstva koja će stvoriti uvjete za gospodarski rast, tehnološke inovacije i održivi razvoj. Na tragu onoga što je rekao predsjednik Tuđman, sada je na nama da iskoristimo ova sredstva kvalitetno i odgovorno za budućnost onakvu kakvu sebi sami želimo. Uz blagostanje kojemu težimo unutar granica RH, više pozornosti trebat ćemo posvetiti istom u našem susjedstvu, odnosno preuzeti jaču poziciju u promicanju mira i sigurnosti izvan granica, što je i naša obveza putem članstva u EU-u i NATO-u. (D.J.)

Copyright © Željana Zovko 2021. Sva prava pridržana.