Ovog tjedna Europski parlament zaključio je još jedan veliki uspjeh zastupnice Zovko u sektoru ribarstva.
Nakon dvije godine pregovora, Parlament je usvojio dogovor s Vijećem EU o novim pravilima za ribolov u Sredozemlju i Jadranu, izvješće za koje je Zovko u ime Europskog parlamenta bila izvjestiteljica.
Najvažnija stvar koju je taj dogovor donio: ukinuto je pravilo koje je govorilo da ribari smiju loviti srdelu i inćuna najviše 20 dana mjesečno, odnosno 180 dana godišnje. To je pravilo bilo staro više od deset godina i vrijedilo je samo za hrvatske i talijanske ribare, dok ribari iz Albanije i Crne Gore, koji love istu ribu u istom moru, nisu imali to ograničenje.
„Nije pošteno da naša pravila idu dalje od onoga što je dogovoreno na međunarodnoj razini i da time naši ribari budu u lošijem položaju od susjeda koji love istu ribu“, rekla je Zovko.
Uz taj dogovor, Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta ovog je tjedna usvojio i drugo izvješće za koje je Zovko bila izvjestiteljica – izvješće o provedbi mjera regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO).
Izvješće traži da se pravila dogovorena u okviru tih organizacija brzo i u potpunosti prenesu u zakonodavstvo EU-a, kako bi vrijedila jednako za sve – bez dodatnih obveza koje bi europske ribare stavljale u nepovoljniji položaj u odnosu na flote drugih zemalja koje love iste riblje stokove.
Ta dva izvješća ne dolaze izolirano. Stižu tjednima nakon što je Europska komisija objavila sveobuhvatnu evaluaciju Zajedničke ribarske politike (ZRP) za razdoblje 2014.–2024. – najopsežniji pregled europskog ribarstva u posljednjem desetljeću. Danas se na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta ove dvije dimenzije povezuju: Parlament glasuje o rezoluciji koja od Europske komisije traži da evaluaciju ZRP-a pretoči u konkretnu, vremenski određenu reformu.
Analiza pokazuje da je napretka bilo, ali sporije nego što se planiralo. Udio ribe koja se lovi na održiv način porastao je s 50 na 63 posto u razdoblju od 2014. do 2022., no oporavak ribljih zaliha ide sporo, a najveći teret i dalje nose mali ribari sa starim brodovima, kojima je najteže doći do dovoljno kvota.
Za Hrvatsku i Jadran, brojke pokazuju ono što ribari i sami osjećaju: dio flote lovi više nego što more dugoročno može podnijeti, prihodi variraju, a posao je sve manje stabilan — puno je sezonskog rada, a stalnog zaposlenja premalo.
Zovko na te probleme upozorava već duže vrijeme — kroz izvješće o ulozi oceanske diplomacije u konkurentnosti europskog ribarstva, kroz rad na provedbi pravila regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom, ali i izravno na terenu, prateći pregovore o kvotama tune.
Poruka je uvijek ista: europski ribari ne smiju biti u lošijem položaju od konkurencije koja lovi iste resurse — bilo da je riječ o susjedima na Jadranu koji nisu obvezani pravilima EU-a, ili o flotama iz udaljenih zemalja koje posluju po puno slabijim standardima.
Što danas traži Parlament
Rezolucija koja je danas usvojena, koju je pokrenuo Klub Europske pučke stranke – čija je Zovko potpredsjednica – pretvara te probleme u konkretne zahtjeve prema Europskoj komisiji:
- da se pravila prilagode svakom moru posebno, umjesto da Jadran ima ista pravila kao, recimo, zapadni Mediteran;
- manje papirologije i birokracije za male, obalne ribare, a upravo takvi čine najveći dio hrvatske flote;
- lakše uvjete za obnovu starih brodova, kako bi ribari mogli ugraditi sigurnosnu opremu i bolje uvjete za posadu, a da im to ne bude zabranjeno kao “povećanje ribolovnog kapaciteta”;
- brže dozvole za uzgoj ribe i školjkaša;
- da uvezena riba zadovoljava iste uvjete kao domaća, i da na deklaraciji piše odakle stvarno dolazi — čak i kad je riba prerađena, a ne samo svježa, jer to danas nije slučaj;
- da novac za ribarstvo iz EU fondova ostane poseban fond, namijenjen isključivo ribarima, a ne da se pomiješa s nekim drugim novcem.
Rok je jasan: ako Europska komisija do kraja 2026. ne donese konkretan zakon koji rješava te probleme, Parlament je najavio da će sam pokrenuti postupak da se to ipak dogodi, što na temelju članka 225. Ugovora o funkcioniranju EU-a ima i pravo.
‘’Ova analiza je pokazala ono što mi u Odboru za ribarstvo mjesecima govorimo: dobra pravila na papiru ne znače ništa ako se ne provode kako treba i ako ne uzimaju u obzir kako ribari stvarno rade na terenu. To smo upravo pokazali kroz dogovor za Jadran, a sada to tražimo za cijelu ribarsku politiku. Jer ribarstvo nije samo posao — to je dio toga tko smo mi na obali i otocima. Europa im duguje pravila koja imaju smisla za njihov svakodnevni život, a ne samo za brojke u tablici“, poručuje Zovko.
Podsjetimo, ovaj tjedan Europski parlament usvojio je izvješće o transpoziciji preporuka Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) i izvješće o provedbi mjera regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO) za koje je Zovko bila izvjestiteljica.